Očekivanja vs. stvarnost: Prva šetnja s bebom – upomoć!

Ne budiš se uz plač svog malog klona koji traži papati, nego uz umilno cvrkutanje ptica tik ispred prozora spavaće sobe. Iako si spavala svega nekoliko sati, izgledaš blistavo. Majčinstvo ti očito godi jer još uvijek imaš onaj trudnički sjaj.

Dok pred ogledalom nanosiš tek mrvicu maskare i balzama za usne, tvoje malo zlato drijema nekoliko metara dalje, a partner još jednom provjerava je li u torbi za previjanje sve što si sinoć pažljivo spakirala.

Postoji li nagrada za najbolje pripremljenu novopečenu mamu? Ako postoji, ti si ozbiljna kandidatkinja! Pomisliš to dok samouvjereno i gotovo lepršavo izlaziš iz kuće.

Više se ni ne sjećaš kada si posljednji put spavala dulje od dva sata u komadu. Pažljivo izbjegavajući sva ogledala u kući, uspijevaš pronaći posljednju čistu majicu koju posjeduješ – sve dok ti partner, u želji da pomogne, ne ukaže na bljuckotinu na desnom ramenu.

Dok beba pokazuje zavidan raspon glasovnih mogućnosti dostojan prave operne dive – možda u rukama doista imaš buduću primadonu – olovkom za oči ubodeš se barem četiri puta. Na kraju odustaješ od šminkanja.

Vrijeme je puno pametnije potrošiti na prikupljanje svih stvari koje si sinoć zaboravila spakirati. Naravno, svaka od njih ima još četiri rezervne verzije razbacane po različitim prostorijama tvoje kuće.

Zar nisi ponosna na sebe što si odabrala savršenu autosjedalicu? Sigurna je, udobna i u nju bez ikakvih poteškoća smještaš svoj najdragocjeniji teret na stražnje sjedalo.

Budući da tvoja mala anđeoska beba još uvijek slatko spava, imaš svo vrijeme ovog svijeta za odabir savršene glazbene podloge: „Siri, pusti novi album Taylor Swift.” Uhvatila si vlastiti osmijeh u retrovizoru jer, iskreno, mislila si da će sve ovo biti puno teže nego što se pokazalo.

Uskoro ćeš biti okružena najboljim prijateljicama, pijuckati kavicu iz najveće šalice (zašto ne… mlijeko si ionako već izdojila!) dok se one budu divile tome koliko je tvoja beba tiha i anđeoski mirna.

Smjestiti bebu u autosjedalicu na pravilan način zahtijeva složen, savršeno koreografiran ples koji nalikuje šifri za varanje iz omiljene PlayStation igre tvog partnera. Zato moraš vikati da ti dođe pomoći dok na boku pokušavaš održati bebu koja i dalje vrišti. On te, još jednom, nadasve korisno podsjeća da je htio kupiti onu drugu, mnogo jednostavniju autosjedalicu.

Pomisliš da bi prijateljicama mogla poslati poruku kako kasniš dvadeset minuta, a onda shvatiš da si mobitel ostavila u kući. Mali crveni vražić na stražnjem sjedalu, crven u licu od silnog vrištanja, svakim novim prodornim krikom poručuje ti samo jedno: odustani. Danas se jednostavno ne ide nikamo.

Stižeš u kafić, a svi pogledi uprti su u tebe i najslađu bebu koja je ikada postojala. Druge ti mame upućuju znalačke osmijehe i tepaju tvojem malom blagu dok ti bez ikakvih poteškoća kliziš do stola. Ljubazno im mašeš i pitaš se jesu li i one nekada smatrale da je majčinstvo jednako jednostavno kao što se tebi sada čini.

U kutu primjećuješ iscrpljenu mamu koja pokušava žlicom ugurati kašicu od jabuke u usta svojeg mališana, a zauzvrat dobiva vrisak od kojeg se ledi krv u žilama. Kad bi barem sva djeca bila tako nevina i slatka kao tvoje dijete, zar ne? Teško je ne osjetiti barem mrvicu zadovoljstva zbog vlastite roditeljske sreće, no ipak joj upućuješ suosjećajan osmijeh dok prolaziš pokraj nje.

Gotovo si sigurna da si parkirala na zabranjenom mjestu, ali već si triput obišla sve ulice u blizini i KASNIIŠ! Uz to, na lijevo uho gotovo ništa ne čuješ zahvaljujući neprekidnim opernim arijama koje je tvoja beba izvodila tijekom vožnje.

Dok pokušavaš izvući bebu iz autosjedalice, osjećaš kako ti se prsa polako vlaže. Toliko o čistom grudnjaku za dojenje! Napokon stižeš do stola za kojim te čekaju prijateljice, provlačeći kolica između preblizu postavljenih stolova i pokušavajući izbjeći mališane koji se na podu mirno i nevino igraju kockicama. S osjećajem nelagode naručuješ zeleni čaj jer ćeš uskoro morati nahraniti bebu. Ponovno.

Okružena najboljim prijateljicama, nastavljaš razgovore ondje gdje ste stale prije dolaska bebe. Mobiteli s fotografijama s godišnjih odmora kruže oko stola, a ti uzimaš svoj kako bi snimila nekoliko spontanih fotografija prijateljica s Najblaženijom Bebom Na Svijetu u naručju.

One još nisu mame, ali nadaju se da će jednoga dana postati. A tko bi im to mogao zamjeriti? Nakon što su vidjele kako si u samo nekoliko tjedana potpuno ovladala umijećem majčinstva (i osjetile onaj jedinstveni, nevjerojatno opojan miris bebine glavice koji se širi od tvog malog klona!), zamišljaš kako će u ovo isto vrijeme sljedeće godine oko stola biti parkirana još pokoja dječja kolica.

Umjesto da četvrti put zamoliš prijateljicu da ponovi što je rekla, odlučuješ se samo nasmiješiti i kimnuti glavom. Nisi mislila da je to moguće, ali tvoja beba ovo okruženje mrzi još više nego vožnju automobilom. To ti jasno daje do znanja dosežući takvu visinu glasa da sada na lijevo uho više ne čuješ baš ništa.

Gdje je njezina lijeva cipelica? Jesi li je izgubila putem ili je ispala u automobilu? Tvoj zeleni čaj hladi se dok provjeravaš sadržaj torbe za previjanje. Prijateljica te pita želiš li da uzme bebu u naručje kako bi se malo odmorila. Toliko te dirne ta mala gesta pažnje da gotovo i ne primjećuješ nesnosan smrad koji se širi iz bebine pelene dok je podižeš.